O znakovnom jeziku postoje brojne predrasude, a pogrešno razumevanje njegovog porekla,uloge i karakteristika široko je rasprostranjeno.

Znakovni jezik je prirodni ljudski jezik vizuelno-manuelnog tipa koji se odlikuje fonološkom, morfološkom, sintaksnom i semantičkom strukturom.

Znakovni jezik je nastao u zajednici gluvih i nije ga izumeo pojedinac.

Temini „gestikulacija” „gestovni jezik“ i „gestovni govor“ nisu odgovarajući s obzirom da se „gest“ odnosi na spontani, propratni pokret ruku i tela pri usmenom govoru.

Znakovni jezik je JEZIK, koji čine znakovi koji se formiraju pokretima ruku i drugih delova tela, uključujući facijalnu ekspresiju, poziciju tela i pokrete usana, kojima se prenosi određeni smisao. To je jezik koji ima svoju fonologiju, morfologiju, semantiku, sintaksu, kao i govorni jezici.

Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih nacija prepoznaje ravnopravnost znakovnih jezika sa govornim jezicima.

Važan segment u znakovnim jezicima je daktilologija, odnosno ručni alfabet. On može biti jednoručni, dvoručni i kombinovani. U Srbiji se koristi kombinovani ručni alfabet, u kome su slova prikazana različitim položajem prstiju jedne ili obe ruke.

Znakovni jezik nema pisanu formu.

U znakovnom jeziku znak je obavezno propraćen mimikom i pozicijom i pokretima tela. Ono što su u govornom jeziku intonacija, intenzitet glasa i sl, u znakovnom jeziku su izražajnost lica i tela. Veoma često ovi elementi imaju funkciju da označe razliku u značenju onoga što je izrečeno.

Srpski znakovni jezik se može naučiti, jednako lako ili teško kao bilo koji drugi jezik. Ipak, u Srbiji se znakovni jezik ne izučava na univerzitetima kao što je to slučaj sa drugim jezicima. GOGB organizuje škole srpskog znakovnog jezika na kojima su edukatori gluve osobe (osobe kojima je znakovni jezik prvi jezik) i tumači srpskog znakovnog jezika.

Znakovni jezik nije univerzalan, što znači da svaka zemlja ima svoj znakovni jezik. Čak i unutar jedne zemlje postoje razlike u određenim znakovima tj.  Postoji mnogo lokalizama. Osim nacionalnih znakovnih jezika postoji internacionalna znakovna komunikacija, koja nije jezik već je način sporazumevanja koji se rađa u komunikaciji između gluvih osoba koje koriste različite znakovne jezike. Osnova internacionalne znakovne komunikacije je američki znakovni jezik (ASL) i koristi se na zvaničnim međunarodnim skupovima, kao što su Skupština Međunarodne federacije gluvih, omladinski kampovi, konferencije na međunarodnom nivou, itd.