Osobe koje su gluve i služe se znakovnim jezikom pripadaju kulturno i lingvistički raznolikoj  zajednici koja se jednostavno zove zajednica Gluvih. One se u pogledu pristupa, susreću sa sličnim problemima kao i osobe koje potiču iz drugačijeg kulturnog i jezičkog okruženja.

Osobe koje su nagluve obično se poistovećuju sa dominantnom kulturom čujućih, a ipak se svakodnevno suočavaju sa poteškoćama potpune inkluzije.

Identitet gluve osobe može da bude isti ili da se menja u odnosu na različite faze života. Samo sagledavanjem gluvoće kao velikog kontinuuma različitih pojedinaca, uslužne službe mogu da razumeju heterogenost gluvih osoba i da streme ka pružanju usluga koje uvažavaju individualne potrebe.

Obično se smatra da osobe koje u komunikaciji koriste srpski znakovni jezik pripadaju srpskoj zajednici Gluvih na gotovo isti način na koji osobe sa različitim kulturnim i lingvističkim poreklom pripadaju sopstvenim etničkim zajednicama, na primer: mađarske, vlaške, slovačke, romske, italijanske itd.

Ovo je razlog zbog kojeg se u pismenoj formi koristi veliko „G“ prilikom pisanja reči „Gluv“, kako bi se identifikovala ova kulturno i lingvistički raznolika grupa u kontinuumu gluvoće. Ovaj  društveno-kulturni model gluvoće, kao što je napred već pomenuto, ne gleda na gluvoću kao na nedostatak ili gubitak već kao na kulturnu oznaku.

Elementi kulture Gluvih koji se sreću svakodnevno

Vrednosti

• Preferira se korišćenje termina „Gluv“ a ne „oštećenog sluha“.
• Snažna istorija Gluvih i ponos osobe na pripadnost kulturi Gluvih, pa otuda i široka upotreba reči „Gluv“.
• Znakovni jezik je jezik koji se preferira i vrednuje.
• Prednost se daje komunikaciji koja se odvija licem u lice, kao i vizuelnim načinima primanja informacija, na primer, putem znakovnog jezika, slika, dijagrama i demonstracija.
• Većina gluvih osoba koristi srpski kao „drugi jezik“.
• Mnoge gluve osobe se služe naracijom za prenošenje informacija. Kultura Gluvih se prenosi pričanjem priča.
• Vrednost koja se pridaje školi koju pohađaju. Komunikacijske filozofije/strategije koje se koriste tokom formativnog obrazovanja utiču na modalnosti komunikacije koje gluva osoba koristi i stvaraju pozadinu zajedničke istorije. Na primer, škola za gluve osobe koja koristi oralnu metodu, škola za Gluve (u kojoj se nastava odvija na znakovnom jeziku), „redovna škola za čujuću decu“, angažovanje tumača, vrsta znakovnog jezika.
• Važnost koja se pridaje događajima za Gluve kao što su sportovi u kojima učestvuju Gluvi, festivali za Gluve, zabave za Gluve, daju im šansu da komuniciraju na svom maternjem jeziku koji zahteva kontakt licem u lice.
• Vrednost koja se pridaje „umetnosti Gluvih“ – radovi nekih gluvih umetnika govore o dva modela gluvoće – modelu medicinski određene nesposobnosti i društveno-kulturnom modelu i obično govore o ugnjetavanju Gluvih i borbi za priznavanje njihovog postojanja koja iz toga proizlazi.
• Ruke su simbol kulture Gluvih jer znakovni jezik zauzima središnje mesto u toj kulturi.

(“Smernice za rad sa gluvim i nagluvim osobama“GOGB, 2014 )

Više o zajednci Gluvih, gluvim i nagluvim osobama i srpskom znakovnom jeziku možete pročitati u knjizi “Smernice za rad sa gluvim i nagluvim osobama“.