Srpski znakovni jezik (SZJ) je prvi ili najvažniji jezik zajednice Gluvih u Srbiji.

Svi znakovni jezici sveta su nastali prirodnim putem među korisnicima u zajednici. Znakovni jezici su potpuno oformljeni jezici koji dele neke osobine sa govornim jezicima, ali se odlikuju i određenim karakteristikama koje su rezultat vizuelno-gestovnog modaliteta koji se razlikuje od oralno-auditivnog modaliteta govornih jezika.

Upravo zbog razlike u modalitetu, u znakovnim jezicima se nailazi na jezičke kategorije koje nisu svojstvene govornim jezicima, naročito indoevropskim jezicima, ili koje imaju drugačiju ulogu u govornim jezicima. Na primer, znakovni jezici se odlikuju simultanom upotrebom dva ili više artikulatora, obiluju klasifikatorskim konstrukcijama, diskursnim strategijama kao što su konstruisanje radnje i preuzimanje uloga. Na osnovu navedenog nije teško zaključiti da su srpski znakovni jezik i srpski jezik dva različita jezika.

Važno je napomenuti da ni jezik u kojem se koriste znakovi i neke od konstrukcija srpskog znakovnog jezika, a koji se temelji na sintaksi srpskog jezika nije srpski znakovni jezik već srpski jezik koji se služi znakovima ili znakovani srpski.

Iskaz na SZJ-u se sastoji od leksičkih znakova, klasifikatorskih znakova, daktiloloških jedinica, konstruisane radnje i gestova. Za razliku od jednoručnog alfabeta recimo američkog ZJ ili francuskog ZJ, alfabet SZJ-a je dvoručan.

Leksikon (skoro) svih izučavanih znakovnih jezika je moguće grubo podeliti na utvrđeni i produktivni. Svaki znak može se rastaviti na oblik šake, mesto artikulacije, vrstu pokreta, orjentaciju dlana i nemanule oznake. Svaki znak u znakovnom jeziku je kombinacija  tih 5 parametara.

U rečniku koji je pred vama upoznaćete se sa nekim znakovima srpskog znakovnog jezika koji pripadaju utvrđenom leksikonu, kao i sa nekim klasifikatorskim konstrukcijama koje čine deo produktivnog leksikona srpskog znakovnog jezika.

Rečnik trenutno možete koristiti samo ukoliko skinete aplikaciju Srpski znakovni jezik.